Knjige i pesmice su deo odrastanja svakog deteta, ali kako postati dečiji pisac? Gde pisci za decu nalaze inspiraciju, kako nastaju dečiji likovi, za kovalska.rs govori Lela Stojanović!
Ko je Lela Stojanović u koordinatnom sistemu konfuzije?
Lela Stojanović je neko ko je u kooridantnom sistemu konfuzije, uspela da pronađe pravu sebe i da postavi svoje koordinate u svetu književnosti i stavralaštvu za decu i o deci. A sve je počelo sa pisanjem pesama i do sada sam objavila tri knjige pesama za decu i to: ’’Zeleni oblak’’, ’’Najlepši osmeh’’ i knjiga pesama na temu ekologije ’’Oaza sreće’’, ali i slikovnicu – bojanku o Konstantinu Velikom. Potom su usledili dramski tekstovi uglavnom za dečju scenu od kojih su najigraniji ’’Priča o sreći, ’’Čuvari planete, Grin i Eki’’, ’’Vesela šuma čeka Deda Mraza’’, ’’Gde je Deda Mraz’’ i tako dalje, a kao najnovija pisanija tu je roman o dobroj i veseloj veštici Niki pod nazivom ’’Vesela veštica Nika’’.
Odakle najviše crpiš inspiraciju?
Uglavnom iz svakodnevnog života. Iz svega što me okružuje, što srećem, vidim, čujem, osetim, pročitam. I onda na to dodam malo mašte, malo šale, malo ozbiljnosti sve lepo smućkam i to je to.

Kako je nastala Vesela veštica Nika?
Mislim da se Vesela veštica Nika dugo krčkala negde u meni, ali glavni okidač i pokretač za njen nastanak je jedno malo sivo mače koje sam pronašla i udomila i koje je sada jedna prelepa mačka koja se zove Veki. Kada je to mače stiglo u moj dom, ubrzo je nastala i veštica Vesela Nika, koja gle čuda ima baš sivu mačku i zove se Veki.
Koliko je njene detinjaste ludosti u tebi?
Mnogo. Slobodno mogu reći da smo ja i veštica Vesela Nika isprepletane mnogim nitima. Jednostavno obožavam njenu razdraganost, veselost, lucidnost i pozitivnost koja kod ljudskog sveta nestaje ili se smanjuje sa odrastanjem zbog mnogih normi ponašanja. Ali ja imam tu privilegiju i radost da svoje ludorije i hirove živim kroz vešticu Veselu Niku i da nanovo uživam u njima tokom promocije knjige i druženja sa decom. Ili pak, da ih opet proživim čitajući knjigu o veštici Niki.

Čemu nas uče knjige za decu?
Pre svega moram reći da su knjige za decu uglavnom skupocene stvari. Ne kažem ovo što ja pišem za decu, već zato što to jeste tako. Svaka knjiga nas nečemu uči, što zavisi od same knjige i teme o kojoj je pisac pisao. Ali kod svih knjiga za decu je zajedničko da svaka ima edukativan karakter pored zabavnog. I one su često toliko umne, pune topline i ljudskosti da su očaravajuće.
- Sedam sestara
- Mastilo- Jovana Šijaković (odlomak)
- Spava li domaća fantastika?
- Život koji želiš živeti – Jan Bolić
- Luđaci idu na izlet – Dorotea Kovačićek
Šta nam poručuje Vesela veštica Nika?
Vesela veštica Nika nam poručuje da se pridružimo ZADATKU koji ona ima, a to je da stalno, svakodnevno činimo dobra dela, da uveseljavamo jedni druge na raznorazne načine i da darujemo osmeh i tako će svet u kome živimo biti predivno mesto za život.
Čime ćeš nas iznenaditi u budućnosti?
Psssssst! To je za sada tajna.
Poruka deci, koja vole da pišu.
Poruka svoj deci koja vole da pišu bila bi, pišite deco, pišite, a uz to i čitajte. I čitajte sve knjige, ne delite ih na dobre i loše, jer se iz svake pročitane knjige nešto nauči. A kada naiđete na prepreku, a biće ih, zastanite, napravite pauzu, prepreka će vremenom nestati ili ćete vi ojačati da je preskočite, zaobiđete ili jednostavno ignorišete. Ali pišite, jer to ste vi.